Odgovor je, u biti, vrlo jednostavan. Blog sam počela pisati da svojim doživljajima pomognem drugima, ukoliko mogu. Nakon što sam dobila osjećaj da sam to ostvarila, a i nakon što sam se konačno pronašla u cijeloj toj 'irskoj avanturi' te ju više ne doživljavam avanturom, već načinom života i kada sam postigla svoju osobnu sreću - nisam imala daljnje potrebe da išta pišem.
No, stiglo je Silvestrovo, zadnji dan u 2015.godini, te bih htjela napraviti mali osvrt i zaključak na mojih 7 mjeseci provedenih u Dublinu. Pa krenimo :)
Za početak, pronašla sam novi stan i zbilja sam sretna. Postaje iritantna situacija sa stanovima u Dublinu. Naravno da bi svi htjeli živjeti što bliže centru, pa tako i ja, priznajem, ali onda treba biti spreman na 'share-anje' sa podosta ljudi u stanu. Odrasla sam u centru svog rodnog grada i navikla sam da mi je sve 'nadohvat ruke', a i za osobu poput mene, bez obitelji ovdje - nekako mi nije na ruku tražiti nešto van grada kao što je to ljepše i lakše nekome tko je npr. tu došao s mužem i djecom. Živjeti sama mi je, ipak, bila najveća želja. Pronašla sam mali stan koji dijelim s jednom ženom, svaka ima svoje 'odaje', a tokom dana se gotovo niti ne vidimo, tako da je malo reći da konačno uživam u svom miru. :)
Isto tako promijenila sam posao. Opet. :)
Trebalo mi je da shvatim da - ako nisi sretan na svom poslu koliko bi trebao biti - vrijeme je za ići dalje. Nakon rada u hotelu, htjela sam promjenu. Tražila sam GM-a (General Manager) da me premjesti na drugo mjesto unutar firme, s obzirom da znam da hotel posjeduje više manjih pubova, restorana i sličnih objekata po Dublinu. On mi je želju ispunio u roku par dana i našao mi poziciju u Gastro pubu na kraju Stephen's Green parka. Sada shvaćam sve ljude koje su mi rekli da nikad više ne bi radili u hotelu - bili su u pravu. Ali hej, za početak, sve je dobro. Svaki početak je težak, i ipak treba proći neke stvari dok ne stekneš taj luksuz da možeš birati gdje ćeš raditi. (ako netko ovo čita iz Hrvatske, vjerojatno si misli - kakav science fiction ova piše??) Ali da. Ovdje si nakon nekog vremena u mogućnosti birati gdje ćeš raditi. Bilo kako bilo, uživam na novom poslu maksimalno. :)
Nakon što sam promijenila i stan i posao, i kad sam zbilja sretna s jednim i drugim - moj se osjećaj totalno promijenio. Irska je postala mojim domom. U Hrvatsku se vraćati neću - osim da posjetim obitelj i prijatelje (vidimo se za dvadesetak dana btw! :D)
Čula sam puno priča kako su se ljudi vratili (ili će se tek vratiti) u HR samo zbog vremena.
Kakvi vicevi. Iskreno, nisu Havaji, ali ja sam na ovakav tip vremena ionako navikla u Rijeci, apsolutno me ovdje vrijeme ne dira. A kad se zaželim sunca, uzet ću godišnji na dva, tri tjedna u ljeto i doći u Hrvatsku (ili čak negdje drugdje) na kupanje. :)
Eto, to bi bila kruna na moju 2015.godinu. Žalim što nisam i prije došla, možda bih postigla i više nego što sam sada, ali ima vremena za sve. Ovdje vidiš ljude koji normalno studiraju u 40-oj, rade u 60-ima...i znaš - za prave odluke nikad nije kasno. Za početak mi je dovoljno što sam upoznala brdo ljudi, proširila svoje vidike, postala puno otvorenija prema različitostima - i to je ono što me čini bogatom.
Sretna Nova godina, puno uspjeha i sreće svima želim od srca!
