Kad ćeš se vratit'?

Srdačno vas pozdravljam nakon jedno dva mjeseca bez posta. Posebno pozdravljam Ivanu koja me svako malo podsjeti da vec sto godina nisam napisala post, pa evo draga, ovaj je posvećen tebi :) Usput, zahvaljujem i svim čitateljima bloga kojih je bilo više od 7000, što je za mene više od ikakvih očekivanja.

Sutra će biti mojih 3 mjeseca da sam ovdje, a u međuvremenu se štošta izdogađalo.
Pa da ne duljim previše, krenimo.

Zadnje što se tiče posla jest da sam dala otkaz tamo gdje sam radila, uzela sam si dva dana slobodno da odmorim, zatim opet isprintala novi životopis i treći dan u potragu za poslom. Podijelila sam dvadesetak CV-jeva na mjesta koja su mi se činila zanimljiva, a u toj pustolovini me pratio moj dragi cimer Zoki, koji Dublin zna bolje od svog džepa. Odveo me na par lijepih mjesta gdje sam ostavila svoj CV, a zatim smo otišli na kavu i smišljali planove za dalje. Imala sam osjećam da ću još popodne dobiti poziv, dva, međutim dan je protekao i nitko nije nazvao.
Drugo jutro se budim, ovaj puta nema voicemaila, nema poziva, poruke, što znači - spremi se i idi dijeliti dalje. Dok sam se oblačila provjeravala sam mail, kad ono - na mailu piše: Lijepi pozdrav, zovemo te u vezi pozicije u našoj firmi, zvali smo te na mobitel, ali ostavila si krivi broj na životopisu. Javi se ako si za interview.

Dvije misli su mi proletjele kroz glavu. Prva, kako mogu biti tako bedasta i ne skužiti da sam stavila krivi broj na životopis, a druga - hotel koji mi se užasno svidio i zbilja sam htjela tamo dobiti posao. Odlučila sam, prije dogovorenog interviewa, idem do hotela da im javim u vezi krivog broja. U isti tren zvoni mi facebook messenger - kad ono, menadžer iz hotela šalje poruku na fejs da žele interview sa mnom. Mojoj sreći nije bilo kraja! Osjećaj da znaš da će te ljudi potražiti ako misle da nešto i vrijediš je osjećaj koji sam u Hrvatskoj doživjela, ne pamtim kad. A zatim je uslijedio i poziv iz hotela - zvali su moje prijašnje mjesto rada kako bi dobili moj broj telefona, a usput su dobili i moje reference.

I tako, taj dan sam obavila dva interviewa, objasnila sam oboma poslodavcima da imam dvije ponude, pa su mi u hotelu ponudili da odradim dan, dva, i ako mi se sviđa nek ostanem, a ako mi se ne sviđa, vrata su mi otvorena.
Naravno, nakon dva dana rada, drugo me mjesto nije niti zanimalo, iako sam čula dobrih priča i za to mjesto, i ponudili su mi veće novce nego u hotelu - ali taj unutarnji osjećaj mi je govorio da je hotel ipak prava stvar. I bila sam u pravu - ono što se dogodilo nisam očekivala ni u snu - dobila sam povišicu nakon 4 dana rada.

To je ukratko priča u vezi posla. Sada sam tu gdje jesam i sretna sam.
Ipak, da ne bude da je sve tako ružičasto kao što se iz priča čini. Sve ima svoj plus i minus. Vjerojatno ako dođeš u Irsku sa svojom obitelji, mužem, ženom, djecom, dečkom, frendicom je lakše, ja sam ovdje došla sama, i srećom, našla sam par zbilja jako dobrih prijatelja, ali opet. Nisi doma, i uvijek će ti nešto faliti jer nigdje nije savršeno. No, kad sam u Hrvatskoj, tamo mi možda fali puno više toga nego što mi fali ovdje. Ipak, ono čega sam se htjela dotaknuti jest pitanje koje jaaaako često čujem - 'Kad ćeš se vratit'?'.

Nisam otišla da bi se vraćala nakon 3 mjeseca, ili pola godine. Otišla sam da negdje stvorim život za sebe, da radim i živim ne oviseći o nikome, te da JA mogu biti osoba koja će moći pomoći mami, bratu, prijateljici, nebitno, a ne oni meni.
Ovdje je vrijeme takvo kakvo je i teško je naviknuti se na to. Još je lako govoriti meni koja sam stigla u ljeto, ne mogu ni zamisliti što tek zima nosi... ali s druge strane, kad zaradiš dovoljno da ne moraš razmišljati da ćeš danas kupiti ovo, a sutra ono, ili ako kupim ovo, neću moći ono - takve stvari poput vremena su već manje bitne.

Ono što je moj plan za dalje, sad kad počinjem stajati na svoje noge jest nastaviti istim tempom i usput graditi poslovno/edukacijske planove. Ali, tek sam stigla, mlada sam, i imam vremena stvarati dobre planove, a zatim krenuti u borbu da ih i ostvarim. Svijet je pred vama, puno stvari će vam se dogoditi samo ako se maknete sa mrtve točke na kojoj stojite sada. Stoga, sretno svima vama koji tek uplovljavate u nove pustolovine i samo bez straha! :)