Zadnji u 2015-oj :)

Pitalo me više ljudi u Dublinu zašto više ne pišem blog. Većina pita s nekakvim podsmjehom, kao da se nadaju da će čuti nešto loše od mene.
Odgovor je, u biti, vrlo jednostavan. Blog sam počela pisati da svojim doživljajima pomognem drugima, ukoliko mogu. Nakon što sam dobila osjećaj da sam to ostvarila, a i nakon što sam se konačno pronašla u cijeloj toj 'irskoj avanturi' te ju više ne doživljavam avanturom, već načinom života i kada sam postigla svoju osobnu sreću - nisam imala daljnje potrebe da išta pišem.
No, stiglo je Silvestrovo, zadnji dan u 2015.godini, te bih htjela napraviti mali osvrt i zaključak na mojih 7 mjeseci provedenih u Dublinu. Pa krenimo :)

Za početak, pronašla sam novi stan i zbilja sam sretna. Postaje iritantna situacija sa stanovima u Dublinu. Naravno da bi svi htjeli živjeti što bliže centru, pa tako i ja, priznajem, ali onda treba biti spreman na 'share-anje' sa podosta ljudi u stanu. Odrasla sam u centru svog rodnog grada i navikla sam da mi je sve 'nadohvat ruke', a i za osobu poput mene, bez obitelji ovdje - nekako mi nije na ruku tražiti nešto van grada kao što je to ljepše i lakše nekome tko je npr. tu došao s mužem i djecom. Živjeti sama mi je, ipak, bila najveća želja. Pronašla sam mali stan koji dijelim s jednom ženom, svaka ima svoje 'odaje', a tokom dana se gotovo niti ne vidimo, tako da je malo reći da konačno uživam u svom miru. :)

Isto tako promijenila sam posao. Opet. :)
Trebalo mi je da shvatim da - ako nisi sretan na svom poslu koliko bi trebao biti - vrijeme je za ići dalje. Nakon rada u hotelu, htjela sam promjenu. Tražila sam GM-a (General Manager) da me premjesti na drugo mjesto unutar firme, s obzirom da znam da hotel posjeduje više manjih pubova, restorana i sličnih objekata po Dublinu. On mi je želju ispunio u roku par dana i našao mi poziciju u Gastro pubu na kraju Stephen's Green parka. Sada shvaćam sve ljude koje su mi rekli da nikad više ne bi radili u hotelu - bili su u pravu. Ali hej, za početak, sve je dobro. Svaki početak je težak, i ipak treba proći neke stvari dok ne stekneš taj luksuz da možeš birati gdje ćeš raditi. (ako netko ovo čita iz Hrvatske, vjerojatno  si misli - kakav science fiction ova piše??) Ali da. Ovdje si nakon nekog vremena u mogućnosti birati gdje ćeš raditi. Bilo kako bilo, uživam na novom poslu maksimalno. :)

Nakon što sam promijenila i stan i posao, i kad sam zbilja sretna s jednim i drugim - moj se osjećaj totalno promijenio. Irska je postala mojim domom. U Hrvatsku se vraćati neću - osim da posjetim obitelj i prijatelje (vidimo se za dvadesetak dana btw! :D)
Čula sam puno priča kako su se ljudi vratili (ili će se tek vratiti) u HR samo zbog vremena.
Kakvi vicevi. Iskreno, nisu Havaji, ali ja sam na ovakav tip vremena ionako navikla u Rijeci, apsolutno me ovdje vrijeme ne dira. A kad se zaželim sunca, uzet ću godišnji na dva, tri tjedna u ljeto i doći u Hrvatsku (ili čak negdje drugdje) na kupanje. :)

Eto, to bi bila kruna na moju 2015.godinu. Žalim što nisam i prije došla, možda bih postigla i više nego što sam sada, ali ima vremena za sve. Ovdje vidiš ljude koji normalno studiraju u 40-oj, rade u 60-ima...i znaš - za prave odluke nikad nije kasno. Za početak mi je dovoljno što sam upoznala brdo ljudi, proširila svoje vidike, postala puno otvorenija prema različitostima - i to je ono što me čini bogatom.

Sretna Nova godina, puno uspjeha i sreće svima želim od srca!

Kad ćeš se vratit'?

Srdačno vas pozdravljam nakon jedno dva mjeseca bez posta. Posebno pozdravljam Ivanu koja me svako malo podsjeti da vec sto godina nisam napisala post, pa evo draga, ovaj je posvećen tebi :) Usput, zahvaljujem i svim čitateljima bloga kojih je bilo više od 7000, što je za mene više od ikakvih očekivanja.

Sutra će biti mojih 3 mjeseca da sam ovdje, a u međuvremenu se štošta izdogađalo.
Pa da ne duljim previše, krenimo.

Zadnje što se tiče posla jest da sam dala otkaz tamo gdje sam radila, uzela sam si dva dana slobodno da odmorim, zatim opet isprintala novi životopis i treći dan u potragu za poslom. Podijelila sam dvadesetak CV-jeva na mjesta koja su mi se činila zanimljiva, a u toj pustolovini me pratio moj dragi cimer Zoki, koji Dublin zna bolje od svog džepa. Odveo me na par lijepih mjesta gdje sam ostavila svoj CV, a zatim smo otišli na kavu i smišljali planove za dalje. Imala sam osjećam da ću još popodne dobiti poziv, dva, međutim dan je protekao i nitko nije nazvao.
Drugo jutro se budim, ovaj puta nema voicemaila, nema poziva, poruke, što znači - spremi se i idi dijeliti dalje. Dok sam se oblačila provjeravala sam mail, kad ono - na mailu piše: Lijepi pozdrav, zovemo te u vezi pozicije u našoj firmi, zvali smo te na mobitel, ali ostavila si krivi broj na životopisu. Javi se ako si za interview.

Dvije misli su mi proletjele kroz glavu. Prva, kako mogu biti tako bedasta i ne skužiti da sam stavila krivi broj na životopis, a druga - hotel koji mi se užasno svidio i zbilja sam htjela tamo dobiti posao. Odlučila sam, prije dogovorenog interviewa, idem do hotela da im javim u vezi krivog broja. U isti tren zvoni mi facebook messenger - kad ono, menadžer iz hotela šalje poruku na fejs da žele interview sa mnom. Mojoj sreći nije bilo kraja! Osjećaj da znaš da će te ljudi potražiti ako misle da nešto i vrijediš je osjećaj koji sam u Hrvatskoj doživjela, ne pamtim kad. A zatim je uslijedio i poziv iz hotela - zvali su moje prijašnje mjesto rada kako bi dobili moj broj telefona, a usput su dobili i moje reference.

I tako, taj dan sam obavila dva interviewa, objasnila sam oboma poslodavcima da imam dvije ponude, pa su mi u hotelu ponudili da odradim dan, dva, i ako mi se sviđa nek ostanem, a ako mi se ne sviđa, vrata su mi otvorena.
Naravno, nakon dva dana rada, drugo me mjesto nije niti zanimalo, iako sam čula dobrih priča i za to mjesto, i ponudili su mi veće novce nego u hotelu - ali taj unutarnji osjećaj mi je govorio da je hotel ipak prava stvar. I bila sam u pravu - ono što se dogodilo nisam očekivala ni u snu - dobila sam povišicu nakon 4 dana rada.

To je ukratko priča u vezi posla. Sada sam tu gdje jesam i sretna sam.
Ipak, da ne bude da je sve tako ružičasto kao što se iz priča čini. Sve ima svoj plus i minus. Vjerojatno ako dođeš u Irsku sa svojom obitelji, mužem, ženom, djecom, dečkom, frendicom je lakše, ja sam ovdje došla sama, i srećom, našla sam par zbilja jako dobrih prijatelja, ali opet. Nisi doma, i uvijek će ti nešto faliti jer nigdje nije savršeno. No, kad sam u Hrvatskoj, tamo mi možda fali puno više toga nego što mi fali ovdje. Ipak, ono čega sam se htjela dotaknuti jest pitanje koje jaaaako često čujem - 'Kad ćeš se vratit'?'.

Nisam otišla da bi se vraćala nakon 3 mjeseca, ili pola godine. Otišla sam da negdje stvorim život za sebe, da radim i živim ne oviseći o nikome, te da JA mogu biti osoba koja će moći pomoći mami, bratu, prijateljici, nebitno, a ne oni meni.
Ovdje je vrijeme takvo kakvo je i teško je naviknuti se na to. Još je lako govoriti meni koja sam stigla u ljeto, ne mogu ni zamisliti što tek zima nosi... ali s druge strane, kad zaradiš dovoljno da ne moraš razmišljati da ćeš danas kupiti ovo, a sutra ono, ili ako kupim ovo, neću moći ono - takve stvari poput vremena su već manje bitne.

Ono što je moj plan za dalje, sad kad počinjem stajati na svoje noge jest nastaviti istim tempom i usput graditi poslovno/edukacijske planove. Ali, tek sam stigla, mlada sam, i imam vremena stvarati dobre planove, a zatim krenuti u borbu da ih i ostvarim. Svijet je pred vama, puno stvari će vam se dogoditi samo ako se maknete sa mrtve točke na kojoj stojite sada. Stoga, sretno svima vama koji tek uplovljavate u nove pustolovine i samo bez straha! :)

Sve informacije i linkovi na jednome mjestu

Ponukana kontinuiranim istim pitanjima na Facebook grupama, ali i biserima koji pitaju takva pitanja da se zapitaš kako oni uopće misle stići u stranu zemlju i sami egzistirati bez nečije pomoći - odlučila sam sastaviti duuugačak post gdje pišu sve informacije.
Iako smatram da ljudi koji nisu u stanju upregnuti mozak i sami istražiti nešto o zemlji u koju planiraju otići ne bi trebali uopće se niti upuštati u takve avanture, ali hej, ne znamo svačiju priču niti razloge odlaska. Ne sudim nikog, ali ipak, prije nego budete očekivali da vam netko napravi sve umjesto vas, stanite na loptu, zapitajte se što želite u životu i što očekujete od Irske, a onda napravite odluku.
Pojmovi su poredani abecednim, a ne logičkim slijedom, ali se nadam da će vam ovaj post olakšati pretraživanje, i odgovoriti na pitanja koja su vam nejasna.
Ukoliko imate kakvih pitanja, slobodno ih postavite, a ako sam nešto zaboravila - javite. :)
Sretno! :)

Adapteri – U Irskoj su UK utikači i utičnice, stoga vam je potreban 'EU to UK' adapter da biste mogli 'uštekati' svoju tehniku koju ste ponijeli iz HR (fenovi za kosu, punjači za mobitele, laptope...). Možete ih nabaviti u skoro svakom dućanu koja prodaje bilo kakvu tehniku, ali cijena po komadu se kreće od 5-10 eura po adapteru, dok u trgovačkim lancima tipa Tesco možete kupiti 2 komada adaptera po cijeni od 1,5-5 eura, ovisi kako potrefite akciju. Možete ih potražiti još i u Hrvatskoj, ovisi kako vam paše.

Cijene stanova – variraju svugdje, ali naravno, najskuplji su stanovi u centru Dublina, što se više udaljavate od Dublina – cijene se smanjuju. To je sve što ću reći o toj temi, ako vas zanima više – pretražite FB grupu 'Idemo u Irsku'

CV i što je to – ima ljudi koji bi išli u Irsku a ne znaju niti što je CV niti kako bi trebao izgledati. Sve info možete naći na FB grupi idemo u Irsku – samo upišite CV u tražilicu u grupi i izbacit će vam sve postove vezane uz životopise.
Edit: Damir P. je sastavio fantastične upute vezane uz pisanje i izgled CV-ja, pa evo i link: https://www.facebook.com/notes/10153020769708651/?pnref=story

Dekodiranje mobitela – dosta ljudi je reklo – kupite neki mobitel koji je otključan za 300 kn i uzmite u Irsku, ali ima način da uštedite te novce i zadržite svoj sadašnji telefon. Naime, ja sam negdje čula da su mobilni davatelji usluga od sad obavezni besplatno vam dekodirati telefon ako dođete u poslovnicu i zatražite dekodiranje. Išla sam provjeriti (inače mi je mobitel na VIP mreži bio), i tamo su mi rekli da je to istina i da je jedini uvijek da je mobitel kupljen prije godinu dana i da moram donijeti račun za mobitel da dokažem kada je kupljen. I tako sam i napravila i otključali su mi telefon u roku 2 minute i sada ga normalno koristim u Irskoj.

Dječji doplatak: https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/djecji-doplatak/513255848817153

Emergency tax – također ponavljam, pretražite FB grupu Idemo u Irsku - https://www.facebook.com/groups/idemouirsku/search/?query=emergency

Europska zdravstvena – prije puta napravite si besplatnu eu zdravstvenu iskaznicu. Prijavu je dovoljno ispuniti putem interneta, i nakon 15 dana moći ćete ju podignuti. Link: http://www.cezih.hr/EhicRequest/request.html

Frizeri i gdje se šišati – Matija CRO - frizerski salon gdje Hrvati imaju popust - Upper Dorset Street 75, br.tel. 085 781 9325

Hrvatska hrana u Irskoj – za sve one koji se zažele naše kuhinje (punjenih paprika, ćevapa, janjetine, gulaša, đuveđa, bureka, sirnica i ostalih delicija) tu je restoran His food (link i adresa: https://www.facebook.com/HisFoodCharcoalGrill?fref=ts)
A imamo i dućan sa hrvatskim, bosanskim i srpskim delicijama, zove se DANUBE i imaju svega, od Podravke, Gavrilovića, Starka, Kraša...  Link i adresa: Frederick street north 12a DUBLIN1 https://www.facebook.com/DanubeProductsLimited?fref=ts

Irski broj mobitela i mreže – kad stignete u Irsku, prvo si uzmite SIM karticu, mrežu odaberite po vašoj želji.  Ja koristim Three mrežu i za 20 eura mjesečno sam zadovoljna uslugom – besplatni pozivi unutar Three mreže, besplatne poruke prema svima, pozivi prema HR cca 35 centi po minuti i ono najbitnije – neograničeni brzi internet :D Ali proguglajte si i odaberite sami, izbora ima napretek...

Kako pretraživati grupe i što brže doći do traženog odgovora:  U kutu svake grupe postoji opcija 'search'. Upišite traženi pojam (tipa: najjeftinije printanje, smještaj, posao za medicinsku sestru), ako niste našli odogovor – znači da niste dobro tražili i da ćete morati malo promijeniti poredak riječi tj.padeže jer nema tog pitanja koje u ovoj grupi već nije bilo odgovoreno)

Odabir grada, što je bolje – o ovom pitanju također pretražite grupe, ali jedna stvar je jasna – Dublin ima veću ponudu i potražnju – ali je najskuplji – što ćete vi odabrati ovisi isključivo o vama, vašem budžetu i slično. Sve što vas zanima na ovu temu zbilja možete naći u grupama, samo treba znati tražit, čitati, čitati, čitati i ono najbitnije – NE BITI LJENČINA i postavljati sto puta isto pitanje, jer ako ste toliko lijeni da vam se ne da iščitavati grupu – savjetujem da u Irsku niti ne dolazite – jer vam tu nije mjesto. Ja imam 21 godinu, i ovu sam grupu iščitavala skoro godinu dana prije nego što sam došla. Došla sam ovdje sama – i snašla sam se – dakle ako mogu ja, možete i vi, samo nemojte biti lijeni i očekivati da će vam ljudi koji su u Irskoj srediti i posao i smještaj i sve ostalo.

Koliko novaca ponijeti – minimalno 1500 eura po osobi. Ima ljudi koji su išli i sa manje, ali većina nije dobro završila. Ne budite egzibicionisti kao neki pa da idete sa 200 eura. Idete u stranu zemlju, može vam se bilo što dogoditi, stoga je bolje imati i viška nego da fali.

Komarci – nema ih :D

Korisne Facebook grupe– Idemo u Irsku, Hrvati u Galwayu, Hrvati u Corku, Irska svaštara, Žene u Dublinu :) I slično, budite maštoviti i potražite malo i sami... :)

Kupnja avionske karte (Ryanair) – odaberete datum putovanja, želite li jednosmjernu ili povratnu, pogledate cijene i koji datum vam paše, odaberete datum, ispunite vaše podatke, kada vas pita želite li osiguranje vi odabrete - "do not insure me'' jer za nas nemaju tu opciju (i ako baš želite putno osiguranje – uzmete si ga sami preko nekog osiguravajućeg društva tipa Generalie ili što vam se već čini drago). Sjedalo ne morate dodatno rezervirati, iako vam nudi tu opciju. Kod odabira prtljage, savjetujem da uzmete ovih 15 kg, ili i 20 ako vam je potrebno, iako savjetujem da se ograničite stvarima jer nije lako tegliti po Irskoj velike kilaže prtljage. Kad stanete na noge, kupit ćete si sve što vam treba, a iz HR vam mogu poslati paketom ono što vam je potrebno.

Plaćanje je karticom. Dobit ćete potvrdu kupovine na mail, i vaša je dužnost čekirati kartu prije putovanja. To možete napraviti odmah nakon kupovine karte, a najkasnije 2 sata prije polaska. Ako to učinite putem kompjutera – morate isprintati Boarding pass, a ukoliko to učinite putem mobilne aplikacije Ryanair na pametnom telefonu – ne morate ništa printati već jedovoljno na aerodromu samo pokazati na mobitelu.

Orijentacija u prostoru i Google maps – ako ste kao ja i imate izrazito lošu orijentaciju, ali i ako niste, tu je Google maps iliti Google karte – aplikacija koju danas ima gotovo svaki smartphone i koji će vam uvelike olakšati snalaženje po Irskoj. Kada upišete lokaciju na koju želite doći, ukoliko vam je GPS uključen – dobit ćete sve upute kako sa točke A stići na točku B i to možete birati želite li upute za navigaciju u autu, ili ako se odlučite pješke, biciklom ili busom – ako idete busom (a vjerojatno ćete morati) dobit ćete odmah i vozni red autobusa i na koji broj se morate ukrcati. Bez Google mapsa, ja vjerojatno ne bih preživjela jer se užasno loše snalazim u prostoru – ali sa Google kartama – nema greške :)

Preseljenje u Irsku i korisni linkovi - https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/preseljenje-u-irsku-korisni-linkovi/518418294967575

Penney's – odličan dućan gdje možete naći sve – od crnih radnih hlača muških i ženskih za po 6 eura do Essence kozmetike, torbica, posteljina, ručnika, cipela... sve što vam treba – možete naći ovdje za jeftinije nego u Hrvatskoj.

Plaća i minimalac – sve vam piše ovdje:  https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/minimum-wage-in-ireland-2015/524270411049030

Posao bez škole – sve je moguće, ja imam završenu samo gimnaziju, pa sam našla posao. Obrazovanje nije toliko bitno, dokle god znaš raditi ili ako dobro barataš engleskim.

Prijevoz - kada vam stiže bus najbolje će vam otkriti aplikacija Dublin bus (odlična je), a ako trebate taxi, tu je aplikacija Hailo. Što se tiče pokaza i to - najisplativije vam je otići do SPAR-a ili slične trgovine, kupiti LEAP card, na nju staviti 20 eura, ili koliko sami želite - i svaka vožnja busom će vas koštati jeftinije nego da kupujete posebno - 2.05 eura. Budite oprezni što vam pokušavaju prodati jer na turistima zarađuju i proći ćete skuplje ako ne znate za ovu opciju. Ja naučila na teži način.
Ako nemate LEAP card, morate sa sobom imati točan iznos u kovanicama (novčanice ne primaju u autobusima), jer nećete dobiti povrat novca nego papirić na kojem piše koliko su vam dužni s kojim ćete morati ići u Dublin bus poslovnicu da vam tamo vrate kusur. :D

Prijevoz kućnih ljubimaca iz Hrvatske u Irsku: https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/prijevoz-ku%C4%87nih-ljubimaca-iz-hr-u-irsku/524728874336517

Radne dozvole – otkako smo ušli u EU – ne treba vam radna dozvola za Irsku, i neće vam niti trebati. Svako malo netko lupi trač da će Irska uvesti restrikcije za Hrvate, ali to vas ne treba zabrinjavati dokle god o tome ne pročitate u novinama ili vidite na televiziji.

Smještaj – ima hostela, ali ne preporučam. Teže će vam biti i odmoriti se i dobiti PPS i lakše će vas opljačkati. Preporučam da se uvalite nekoj obitelji, iznajmite sobu – pretražite stranice homestay.com i airbnb.ie – za cijenu hostela dobit ćete – svoju privatnost, veću sigurnost, obitelj će vam vjerojatno izaći u susret i pomoći sa svime što trebate i lakše ćete dobiti PPSN – zamolite iznajmljivača da vam samo na kompjuter natipka potvrdu da stanujete kod njega i neka uz to priloži račun od struje ili čega već i to je cijela mudrolija.
Za traženje stana (teško da ćete ga naći iz Hrvatske) posjetite FB grupe Rent in Dublin i The ideal flatmate Dublin, imate i na grupi Idemo u Irsku: https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/korisne-fb-grupe-za-dublin/523432271132844

Stranice za traženje poslova - https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/tra%C5%BEite-posao-popis-irskih-job-portala/518395328303205

Što je potrebno od dokumenata? – Ako idete sami, u principu vam treba samo osobna. S njom se isto može na avion, čak vam niti putovnica nije potrebna, ali tko voli, nek izvoli.

Što napraviti prije odlaska u Irsku? – Savjetujem da obavite liječničke preglede, zubare, pregledajte koji vam dokumenti trebaju i jesu li i dok kada su važeći (meni je osobna istjecala u 6. mjesecu, ali svejedno, znala sam da će tada isteći i da je onda neću moći produžiti, pa sam prije puta radila novu). Pokušajte se riješiti stvari i robe koju nećete nositi sa sobom u Irsku – možete to pokloniti ili prodati pa si ušparati još koju kunu za put.

Što ponijeti - roba – dobra zimska jakna, jedna jesenska, majice dugih rukava, uglavnom sve zimsko/jesensko. Ovdje ljeto nije kao kod nas, ali ako vam zatreba ljetne robe, uvijek mozete kupiti majicu kratkih rukava za 2.5 – 3 eura u Penney's-u. Gelovi za tuširanje, kosu i slično se nađu po euro, euro i pol, pa vidite želite li sve tegliti sa sobom ili ne. Ponavljam, dosta stvari ovisi i o vašem budžetu.

Što se smije, a što ne smije nositi u avion – skoro sve je dozvoljeno nositi, ali je bitno da to stavljate u 'predanu' prtljagu – odnosno kofer koji 'ide dolje' i koji ste nadoplatili, a u onaj 'besplatni od 10 kg koji ide s vama u avion i koji ćete staviti iznad glave – u njemu je dozvoljeno nositi tekućine zapremnine samo do 100 mililitara – i takvih maksimalno 10 komada – znači da je ukupna zapremnina jedna litra. Tu vam ne smiju biti nikakvi oštri predmeti – pincete, grickalice za nokte, nožići i sve te stvari. Savijet: sve što niste sigurni, stavite u donju prtljagu, a u gornju stavite odjeću, obuću, laptop i slično. Što se tiče spreja za samoobranu – ja sam bila postavila pitanje u grupu smije li se to nositi na aerodrom budući da čak i na samom spreju piše da nije dozvoljeno iznositi izvan granica RH – i bila sam toliko ispljuvana komentarima da sam objavu jednostavno izbrisala. Sprej sam ipak uzela i kad sam dosla na aerodrom, uhvatila sam jednog mladog zaposlenika i upitala – što sa sprejem i smijem li ga ponijeti iako na njemu piše na ne smijem – odgovor koji sam dobila je: bez problema, samo ga stavi u predanu prtljagu i to je to. I tako sam i napravila i nije bilo nikakve frke.

Što znači:  Salary: €Neg DOE - Negotiable.  Depence of experience" – da se pregovarati i ovisi o iskustvu.

Vraćanje depozita:

Zdravstveno osiguranje u Irskoj - https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/zdravstveno-osiguranje-u-irskoj/518460391630032

Zubari - https://www.facebook.com/notes/idemo-u-irsku/ako-zatrebate-zubara-u-irskoj/518946578248080

Edit: Kopirano iz komentara Ane R., pa se njoj zahvalite :D
Prijevoz se do aerodroma može isto preko grupe dogovoriti.. a posebno Osijek-Budimpešta, već imaju organizirane ture, pa da ljudi ne idu busevima, već idu skupa i podijele novce za gorivo. Ako kome zagusti za smještaj ili u početku ako zeli usparati: http://www.workaway.info/ , http://www.helpx.net/ (korisno ako netko želi otići u Cork i u Dublin i vidjeti koji mu grad više paše... ima oglasa za hostele, hotele, farme, i slično... volontiranje u zamjenu za hranu i smjestaj.. mozda nekom koristi)
https://www.couchsurfing.com/dashboard - stranica kada turisti putuju pa upoznaju lokalne ljude.
Evo i grupa na fejsu, pa sve piše u opisu, korisno je https://www.facebook.com/groups/couchsurfing.dublin/ .. tako ako nekom zatreba smještaj na dan-dva - couchsurfing.... a evo i petkom imaju druženja: https://www.facebook.com/CSFridays?fref=tsZa sve ostale informacije, ukoliko sam nešto zaboravila, vjerujem da možete naći preko stranice: Irish Recruiter - https://www.facebook.com/IrishRecruiter?fref=nf

Službeno je.

Dakle, službeno sam i ja dobila svoj PPSN (Personal Public Service Number).

Znam da sam užasna s pisanjem postovima i da nisam redovna, ali eto. Počela sam obožavati život ovdje, preselila u novi stan i sad uživam u činjenici da stvarno živim u Dublinu i to u odličnom stanu s odličnim ljudima).
Hrvata ima gdje god prođeš pa ne možeš ne zastati/popričati/popiti kavu s nekim. Uglavnom, nisam pobjegla previše od Hrvatske pa mi zasad ništa ne fali. Osobito nakon prošlotjednog shoppinga u hrvatskom dućanu gdje sam se opskrbila čokolinom, bombonima 505 s crtom, kikići, bronhi, negro, plazma, a ima i proizvoda od Gavrilovića, Podravke, i još sto čuda od bureka do ajvara pa sve do bajadere, tako da nam zbilja ne fali ništa.

Da se vratim na PPS.
Samo ću ukratko objasniti koji papiri su meni trebali, tako da one koje tek čeka izrada istog, znaju doći pripremljeni.
Prvo, proof of address. Žena kod koje sam odsjela je samo na komad papira napisala da je ona vlasnik kuće i da potvrđuje moje prebivalište na njenoj adresi i uz to je priložila račun za struju na njeno ime. I to je bilo dovoljno.
Drugo, proof of employment. U računovodstvu su napravili istu stvar - napisali na komad papira da sam zaposlena kod njih i to je bilo to. To dvoje vam treba za PPS i trenutno, kako čujem, nikako drugačije. Ali, svatko priča svoju priču.
I osobna, dakako.
Nakon dva dana sam dobila PPS letter, a tri dana poslije i tu svoju karticu.

Nakon što dobijete PPS, možete u banku, no prvo morate dogovoriti termin.
Kad dođete na svoj termin, papiri koji vam trebaju su: PPS letter (ono prvo pismo bez kartice), proof of employment and address, osobna i to je to. Račun vam otvore u roku 5 minuta. Ja sam išla u Bank of Ireland. Karticu još uvijek čekam, no trebala bi stići kroz dan, dva.

Još me čeka sređivanje poreza, ali to ću rješavati tek u ponedjeljak.

To je to, čisto informativni, up-to-date, post. Možda nekome dobro dođe.
Lijepi pozdrav do sljedećeg posta. :)

Lijepa naša Irska - Hrvatska radiotelevizija

Večeras ste imali priliku čuti neke stvari o Hrvatima u Irskoj, a ako niste - tu je link. :)

http://vijesti.hrt.hr/288824/lijepa-nasa-irska-obecana-za-hrvatske-graane

Jedan osjećajni :)

I opet je proslo dosta vremena od zadnjeg posta. Danas neću previše objašnjavati nikakva događanja, nego bih voljela opisati svoje osjećaje zadnjih par dana.

Od kad sam došla u Dublin, sve je išlo veoma glatko, našla sam posao drugi dan, stan sa odličnim ljudima par dana kasnije, ali me užasno proganjao nekakav osjećaj tjeskobe. Osjećaj da si došao u drugu zemlju - raditi. Tu sam se malo pogubila. Osjećaj da ću samo raditi i da neću ništa drugo osim toga stići niti vidjeti, niti usput uživati u novom životu. Osjećaj da je oko tebe hrpa stranaca (doduše, većina sa sličnim sudbinama). Osjećaj da si došao sam i da se nećeš niti socijalizirati previše. Osjećaj te prljavosti i sivila grada. Ali najviše taj osjećaj - što ću ja ovdje?

Taj osjećaj me proganjao do prije nekoliko dana. Sada konačno mogu reći da sam zbilja sretna što sam ovdje, i da vjerujem da je to zbilja bila najbolja odluka koju sam donijela ikad. A zašto sad najedanput? Zato što sam shvatila, da ću ovdje moći ostvariti sve ono što doma nisam. Oduvijek sam htjela imati nekakav hobi, ali hobiji znaju biti skup sport, pa bih uvijek rekla samoj sebi - 'ah, jednog dana, kad budeš imala i sredstava i vremena'. To je samo jedna od stvari, nije sve samo u novcu naravno.
Druga stvar, ljudi su zbilja genijalni. Pa to je tako dobro raspoložen narod, svi uvijek spremni za zafrkanciju. Ispočetka sam bila prestrašena i zbog toga, mislila sam da je nemoguće da ih zbilja zanima moj odgovor kad me pitaju 'kako sam?', da je i ta ljubaznost i srdačnost nešto lažno i isforsirano, ali to je očito još ono 'hrvatsko stanje uma'.

Mislim da u životu nisam stekla toliko prijateljstava i poznanstva kao u ovih dva i pol tjedna što sam tu. A najbitnije od svega je, što su ljudi od riječi i spremni su uvijek pomoći ako mogu bez pogovora.
Znam da sam ovdje veoma kratko, i da ću morati još puno palente pojesti dok zbilja ne shvatim Irce i njihov mentalitet, ali zasad ovdje nisam apsolutno s nikim imala nikakvih problema, dok me, od kad sam ovdje, više hrvata pokušalo prevarit ili na nekakav način zakinuti, ali ne želim o tome, jer sam odlučila usmjeriti post samo na pozitivu.

Isto tako, spomenut ću jer sam užasno fascinirana time - imaš slobodu biti i raditi što god hoćeš. Ovdje je tako uobičajeno vidjeti žene sa ogromnim, rozim viklerima u kosi kako šeću po samom centru grada - što bi kod nas bilo instant fotografirano sa tisuću smartphona i odmah stavljano na Facebook i na stranice Dnevne doze tkoznačega, dok ovdje nitko ni ne trepne.

Anegdota od neki dan, također vezana uz temu te 'slobode' - kako su ove utakmice u tijeku, u Temple baru je svaki dan ludnica, pa smo tako i nas par kolega s posla, nakon što smo završili svoje smjene, ostali u istom pubu, popiti pivce u čast kolegi koji se vjenčao dan ranije. Nije se završilo s jednim pivcem, pa je tu bilo svega, (čak i pjevanja na mikrofon, tko me dobro zna, zna kako se volim raspjevati nakon dvije pive :D) i na kraju smo ostali do zatvaranja. Drugi dan si mislim, kad dođem na posao, vjerojatno će me zafrkavati cijeli dan radi pjevanja, šefu možda neće ni biti drago, a još smo ostali do kraja, na mjestu gdje radimo. Sva sam se ustrepetala, da bih došla na posao, a nitko nije ni trepnuo što se tiče prošle večeri. Jedino su pitali jesam li se odmorila, naspavala... Nevjerojatno.
I nisam si mogla pomoći pa sam na kraju dana morala pitati, zašto nitko nije iznenađen, nitko se ne smije podrugljivo ili nešto slično (kod nas, popiješ pivu više, drugi dan se križaš jer znaš da će ti se svi smijati do kraja godine ako si imao nekakav pijani gaf). Odgovor koji sam dobila je najjača stvar ikad - 'kad završiš s poslom, više se nikoga ovdje ne tiče što radiš u slobodno vrijeme i možeš raditi što god hoćeš - sve dok ne prouzrokuješ probleme..' :)
Wau. Kakvo prosvjetljenje. Oni su ipak Irci i istina je da mogu piti od jutra do sutra, možda su baš zbog cuge tako friendly, možda nisu, ali nije ni bitno, jer su prejaki. O ljepoti naroda, bi se već dalo, pogotovo žene, ali o tome drugom prilikom :D

Pa eto, nije mi najsmislenije posložen post ali došlo je vrijeme za zaključak, a on glasi ovako. Tek onda kad shvatiš da nećeš biti sam, da ćeš uvijek imati s nekim popiti kavu ili pintu Guinnessa i da ćeš si konačno ostvariti sve i jedan san koji si si zacrtao - tek onda možeš istinski uživati i biti sretan. A i imam gdje uvijek pojesti burek, punjene paprike, ćevape, janjetinu, tako da mjesta za cronostalgiju nema :)

Pa eto, veselim se budućnosti :D
Do sljedećeg posta :*

Šporki, stari grad

Da me ne nagovaraju određene osobe već 5 dana da napišem novi post, vjerojatno ne bih jer sam preumorna ovih dana (a i malo lijena), ali evo, natjerala sam se započeti. :)
Za početak moram reći da sam zbilja iznenađena koliko je moj prvi post bio čitan, u prva dva dana sam imala skoro 200 pregleda stranica, što je zbilja iznad mojih očekivanja, a čitatelji su uglavnom bili iz Amerike,  Australije, Irske, Srbije, Hrvatske. Ovim putem, lijepi pozdrav svima :))

Kako ne pišem svaka 2-3 dana, sve ono što bih vam htjela prenijeti ispari, ali potrudit ću se u ovom postu prvo opisati što se događalo ovih dana, a onda kakav je moj dojam Dublina u ovih deset dana.
Spominjala sam kako sam dobila drugi posao, međutim, još nisam počela tamo, a iskreno, nemam pojma ni hoću li uopće. Caka je u tome što mi je ovaj posao sve draži (iako nije pretjerano neki posao iz snova, ali katkad treba stisnuti zube i čekati svoju priliku), ekipa je zbilja odlična, a kad bih dala otkaz da mogu početi s drugim poslom, trebala bih odraditi tjedan dana otkaznog roka, a drugi poslodavac me tek prije dva dana zvao kad mogu početi. Išla sam do njega, objasnila mu da ja već imam posao, što on nije očekivao i rekao da ne dajem još otkaz jer bi i kod njega vjerojatno radila nekakav part time job. Odgovorila sam mu da bez obzira, voljela bih raditi za njega, bar na dane kad sam slobodna, pa je rekao da će pokušati nešto smisliti i da će mi javiti, izgledao je kao da zbilja želi uskočiti, pomoći i napraviti nekakav kompromis... Tako da eto, ostajem na starom poslu, i čekam.
S obzirom da sam ja još mlada i optimistična, čim sam sletjela u Irsku, zagrizla sam jako, možda i prejako. Imala sam tu sreću da sam počela raditi odmah drugi dan, što rijetki imaju, iako ovdje svi relativno brzo nađu posao. Prosjek bi bio 2-3 tjedna. Neki nađu kroz 4-5 dana, neki kroz 2-3 mjeseca.

Ovdje je bitno biti strpljiv. I imati puno i snage i živaca. To je moj prvi dojam.
Kad su ljudi rekli da ni ovdje ne teče med i mlijeko, bili su u pravu. Ovdje sam deset dana, i zasad imam miješane dojmove, ali nekako preteže na onu drugu stranu.
U pubu svaki dan čujem pjesmu 'Dirty old town', a sad mi je jasno i zašto (citat s wikipedije: "Dirty Old Town" is a British song written by Ewan MacColl in 1949 that was made popular by the Dubliners...). Grad je zbilja prljav. Prekrasan je,  zbilja su očuvane starine, nema mi goreg nego vidjeti staru arhitekturu, pomiješanu s novom, modernom, što se kod nas često vidi...Sve je nekako specifičnog izgleda, ali dojam kvari ta nečistoća. Vidim da ni sami Irci nisu baš pretjerano uredan i čist narod. O tome bih zbilja mogla u detalje, ali neću iz dva razloga. Prvo, ne kakaš tamo gdje te hrane (da budem pristojna), jer ipak sam ja došla u njihovu zemlju, a drugo, ne želim opisivati što sam sve vidjela, jer je zbilja odvratno.

Druga stvar, živci su potrebni i za dobiti sve žive potvrde da bi mogli dobiti svoj jedinstveni broj tipa našeg OIB-a (PPSN - Personal Public Service Number). Gužve su velike, jako puno stranaca dolazi, pravila za dobiti PPS broj su svaki dan drugačija. Sutra, po treći put idem pokušati dobiti taj broj, da bih konačno mogla otvoriti i svoj bankovni račun. Poželite mi sreću.

Što se stana tiče, i tu sam imala sreće (za promjenu :D). Moja cimerica i ja 16.6. useljavamo u stan u centru Dublina sa još 4 Hrvata, i to mi je vrh. Zbilja sam htjela i takvu lokaciju i cimere Hrvate, jer je ovdje zbilja previše stranaca, lakše će biti živjeti sa svojima :)
Iako, moram napomenuti za ostale nek znaju i nek se paze - vaši će vas na kraju prvi pokušati zaj... Prije par dana, trebala sam otići pogledati stan u kojem su živjele Hrvatice. Mislim da su pokušale nešto smuljati jer im je hitno za drugi dan trebala stanarina i rekle su nam kako je stan 15 min od centra Dublina, a svugdje sam vidjela, i pitala ljude i dobila odgovor da do tog mjesta ima 40 minuta i više od centra. Pa, hm. Nije lijepo, ali eto, uvijek treba sve dvaput provjeriti i biti oprezan.

A sad vas pozdravljam. Već je kasno, odoh u krpe.
Mislila sam da ću se i ovaj put više raspisati, ali ne stignem. Kad se preselimo u stan, bit će lakše, i onda ću moći malo detaljnije o svemu. Morat ću slikati i robu koju sam kupila jer sam i dalje fascinirana koliko je roba jeftina, a dobra i raznovrsna. I morat ću vam opisati momačke i djevojačke zabave ovdje, jer je to nešto urnebesno (podsjetnici samoj sebi :D).


Laku noć, novi post kad uhvatim vremena :)