nedjelja, 7. lipnja 2015.

Šporki, stari grad

Da me ne nagovaraju određene osobe već 5 dana da napišem novi post, vjerojatno ne bih jer sam preumorna ovih dana (a i malo lijena), ali evo, natjerala sam se započeti. :)
Za početak moram reći da sam zbilja iznenađena koliko je moj prvi post bio čitan, u prva dva dana sam imala skoro 200 pregleda stranica, što je zbilja iznad mojih očekivanja, a čitatelji su uglavnom bili iz Amerike,  Australije, Irske, Srbije, Hrvatske. Ovim putem, lijepi pozdrav svima :))

Kako ne pišem svaka 2-3 dana, sve ono što bih vam htjela prenijeti ispari, ali potrudit ću se u ovom postu prvo opisati što se događalo ovih dana, a onda kakav je moj dojam Dublina u ovih deset dana.
Spominjala sam kako sam dobila drugi posao, međutim, još nisam počela tamo, a iskreno, nemam pojma ni hoću li uopće. Caka je u tome što mi je ovaj posao sve draži (iako nije pretjerano neki posao iz snova, ali katkad treba stisnuti zube i čekati svoju priliku), ekipa je zbilja odlična, a kad bih dala otkaz da mogu početi s drugim poslom, trebala bih odraditi tjedan dana otkaznog roka, a drugi poslodavac me tek prije dva dana zvao kad mogu početi. Išla sam do njega, objasnila mu da ja već imam posao, što on nije očekivao i rekao da ne dajem još otkaz jer bi i kod njega vjerojatno radila nekakav part time job. Odgovorila sam mu da bez obzira, voljela bih raditi za njega, bar na dane kad sam slobodna, pa je rekao da će pokušati nešto smisliti i da će mi javiti, izgledao je kao da zbilja želi uskočiti, pomoći i napraviti nekakav kompromis... Tako da eto, ostajem na starom poslu, i čekam.
S obzirom da sam ja još mlada i optimistična, čim sam sletjela u Irsku, zagrizla sam jako, možda i prejako. Imala sam tu sreću da sam počela raditi odmah drugi dan, što rijetki imaju, iako ovdje svi relativno brzo nađu posao. Prosjek bi bio 2-3 tjedna. Neki nađu kroz 4-5 dana, neki kroz 2-3 mjeseca.

Ovdje je bitno biti strpljiv. I imati puno i snage i živaca. To je moj prvi dojam.
Kad su ljudi rekli da ni ovdje ne teče med i mlijeko, bili su u pravu. Ovdje sam deset dana, i zasad imam miješane dojmove, ali nekako preteže na onu drugu stranu.
U pubu svaki dan čujem pjesmu 'Dirty old town', a sad mi je jasno i zašto (citat s wikipedije: "Dirty Old Town" is a British song written by Ewan MacColl in 1949 that was made popular by the Dubliners...). Grad je zbilja prljav. Prekrasan je,  zbilja su očuvane starine, nema mi goreg nego vidjeti staru arhitekturu, pomiješanu s novom, modernom, što se kod nas često vidi...Sve je nekako specifičnog izgleda, ali dojam kvari ta nečistoća. Vidim da ni sami Irci nisu baš pretjerano uredan i čist narod. O tome bih zbilja mogla u detalje, ali neću iz dva razloga. Prvo, ne kakaš tamo gdje te hrane (da budem pristojna), jer ipak sam ja došla u njihovu zemlju, a drugo, ne želim opisivati što sam sve vidjela, jer je zbilja odvratno.

Druga stvar, živci su potrebni i za dobiti sve žive potvrde da bi mogli dobiti svoj jedinstveni broj tipa našeg OIB-a (PPSN - Personal Public Service Number). Gužve su velike, jako puno stranaca dolazi, pravila za dobiti PPS broj su svaki dan drugačija. Sutra, po treći put idem pokušati dobiti taj broj, da bih konačno mogla otvoriti i svoj bankovni račun. Poželite mi sreću.

Što se stana tiče, i tu sam imala sreće (za promjenu :D). Moja cimerica i ja 16.6. useljavamo u stan u centru Dublina sa još 4 Hrvata, i to mi je vrh. Zbilja sam htjela i takvu lokaciju i cimere Hrvate, jer je ovdje zbilja previše stranaca, lakše će biti živjeti sa svojima :)
Iako, moram napomenuti za ostale nek znaju i nek se paze - vaši će vas na kraju prvi pokušati zaj... Prije par dana, trebala sam otići pogledati stan u kojem su živjele Hrvatice. Mislim da su pokušale nešto smuljati jer im je hitno za drugi dan trebala stanarina i rekle su nam kako je stan 15 min od centra Dublina, a svugdje sam vidjela, i pitala ljude i dobila odgovor da do tog mjesta ima 40 minuta i više od centra. Pa, hm. Nije lijepo, ali eto, uvijek treba sve dvaput provjeriti i biti oprezan.

A sad vas pozdravljam. Već je kasno, odoh u krpe.
Mislila sam da ću se i ovaj put više raspisati, ali ne stignem. Kad se preselimo u stan, bit će lakše, i onda ću moći malo detaljnije o svemu. Morat ću slikati i robu koju sam kupila jer sam i dalje fascinirana koliko je roba jeftina, a dobra i raznovrsna. I morat ću vam opisati momačke i djevojačke zabave ovdje, jer je to nešto urnebesno (podsjetnici samoj sebi :D).


Laku noć, novi post kad uhvatim vremena :)

Nema komentara:

Objavi komentar