Ovaj post pišem na svoj peti dan u Irskoj, iz razloga što sam obećala nekim prijateljima. Pa eto, sad kad sam konačno uhvatila malo vremena, pokušat ću tu i tamo opisati što se događa ovdje u tzv. 'obećanoj zemlji'. Unaprijed se ispričavam na mogućoj lošoj gramatici i nesmislenim rečenicama - al' ako nekom smeta, nek odmah odfaka s bloga. :D
Dakle, vratih se doma u Rijeku. Imala sam mjesec dana vremena da napravim osobnu i putovnicu (iako ni ona nije potrebna za otići u Irsku, dovoljna je osobna, ali meni je sve isteklo taman, pa eto).
U tih mjesec dana sam probala riješiti sve što sam imala za riješiti, i ono najbitnije, iskoristiti tih mjesec dana da ih provedem što bolje sa svojim najbližima (ukratko, pili smo svaki dan :D).
Svi moji prijatelji, ali i poznanici su bili poprilično šokirani mojom odlukom, iako su znali da već godinu dana tulim kako ću otići u Irsku. No, odluka je pala. Idem sama i bok. Snaći ću se.
U međuvremenu, u jednoj od Facebook grupa ('Idemo u Irsku') sam objavila pitanje, ide li tko u Irsku kada i ja. Javila mi se cura, mojih godina, i rekla da također ide sama. I tako smo se mi skompale na fejsu i dogovorile da ćemo si i smještaj zajedno rezervirati i čuvati jedna drugu :) Evo nas sad, ležimo zajedno u krevetu i surfamo po ekstra brzom netu (oduševljena sam time :D).
Došao je dan za polazak. Bolje reći noć, objasnit ću zašto. Hrvatska :D
Let nam je bio u 11.40 iz Zadra, srijeda. I ne biste vjerovali kako je u Hrvatskoj organiziran prijevoz. Fantastično. Nema niti jednog busa da stigneš na taj jutarnji let, pa moraš putovati noć prije. No, preko Facebooka sam našla još jednu riječanku koja je putovala za Irsku. Krenule smo u 22.30, u Zadar stigle u 3.00 i čekale do 4.45 na zadarskom autobusnom kolodvoru koji je teško razočaranje. U to doba, na kolodvoru ne postoji ništa što je otvoreno i radi, osim wc-a koji se plaća. Dakle, ne možeš ni kavu popiti, niti išta pojesti, i moraš strepiti hoće li te napasti netko od lokalnih pijanaca, kojih je, hvala bogu, bilo. U 5 ujutro smo stigle na aerodrom, smjestile se, i čekale 11.40.
Ako nekoga bude zanimalo, kava na aerodromu je 18 kuna. A ručak ćete platiti oko 50-100 kuna. Nama je teta izašla u susret, valjda je vidjela da smo siroti, pa nam nije uračunala jednu porciju pomfrita (25 kn) i dobile smo gratis panirani sir (nadam se da teta neće imati problema jer sam ovo napisala, u Hrvatskoj nikad ne znaš... ali evo, ovim putem, hvala teti što je bila jako ljubazna i što nam je ušparala koju kunu, valjda je znala da će nam trebati :))
S obzirom da je već kasno, iako bih se voljela raspisati nadugo i naširoko, morat cu malo skratiti... Fast forward :D
Upoznah svoju buduću cimericu, let bio super, masa hrvata u avionu, stigli u Dublin, došli u naš smještaj, drugi dan se zafrkavali s traženjem EU to UK plugova da možemo laptope uštekati kako bi mogli isprintati životopise, ilitiga CV-je. To je trajalo cijeli dan skoro, i dok smo se uspjele izorganizirati i posložiti, proletio nam je cijeli dan (ipak je tu kronični umor i nespavanje od iščekivanja puta, pa nespavanje na kolodvoru, itd.). Odlučile smo da idemo doma i da sutradan ujutro krećemo opako s dijeljenjem CV-jeva. Doma smo prolazile kroz čuveni Temple bar, pa sam ipak odlučila ući usput u neki od pubova koji se tamo nalaze i ostaviti svoj životopis. Za početak želim raditi bilo što. U Irskoj je minimalac 8.65 eura po satu, pa ti vidi. Za te pare, radit ćeš ono što ni u Hrvatskoj ne bi.
Uđem u sami Temple bar, tamo sam ostavila svoj prvi CV. Razgovaram s čovjekom koji tamo radi, lijepo si mi popričamo, kaže da baš i ne traže trenutno nikoga, ali da mogu ostaviti svoj CV. Dam mu ga u ruke, a on mi na to kaže: Iz Rijeke si, a? :D Umrla sam od smijeha. Ima nas, ima... Šetaš po cesti i svako malo čuješ Hrvata, uđeš u dućan, opet Hrvati, ideš popit kavu, Hrvat sjedne do tebe. Ludilo. Moraš paziti što pričaš nasred Dublina. Haha.
Ostavila sam CV u još 3-4 puba, i onda smo otišle doma u krpe.
Drugo jutro, voice mail.Kakav vražji voicemail, mislim si ja... Tek sam kupila irsku SIM karticu, da si mogu stavit irski broj u životopis, i kako sam tek praktički tek drugi dan u Dublinu, nisam još niti stigla dati nekome iz Hrvatske svoj broj.
Odoh preslušati poruku, kad ono, zovu me da dođem raditi u jednom od pubova, u 15.00.
Ma daj me nemoj. Mislila sam da me netko zeza. A tek kad sam došla tamo i kad su mi rekli da samo moram stajati na ulazu s menijem u ruci, i pozdravljati ljude, mislila sam umrijeti od
smijeha. Za to dobivaš 8 eura po satu?? Okej.
U međuvremenu sam imala dogovoreno još i dva probna rada, jedan za ponedjeljak, drugi u utorak (što je sutra).
Tako sam radila do nedjelje, u ponedjeljak (danas) sam već dobila slobodno (danas je praznik), što mi je super došlo da mogu odraditi probu u onom drugom pubu. I to sam odradila, i mnogo mi se više sviđa jer tamo čak imam priliku raditi nešto korisno, pa i dobiti napojnice. Mislim da ću prihvatiti taj posao. Vidjet ćemo sutra, kako će se se sve posložiti.
Ugl, ono s čime sam danas oduševljena jest posjet ALDI-ju. Trgovački lanac tipa Konzuma, Lidla i tako tih...
Za 20 eura, kupile smo hrane da se ubiješ.
Od voća, povrća, tune, tortilja, mesa, raznih dressinga za salate i pašte, salate, jogurta, kruh od 800g (a ne ovi naši laganini panini), keksa, pistacija (da, čak i pistacija!), kilo pašte, limenku pive, dva paketa onih sireva tipa Zdenka, čaj, i tko zna što još.
Bilo je zbilja puno dogodovština (čak smo već imali i Balkan party, gdje se okupilo dosta Hrvata, ali o tome ću drugom prilikom) Voljela bih da stignem malo više pisati o ludoj strani Dublina, ali moram vas pozdraviti jer mi se već spava, obećajem čim uhvatim vremena, nastavak :)
Laka vam noć i pusa iz hladnog i uglavnom kišovitog Dublina :)
Nema komentara:
Objavi komentar